Ovdje u Tanzaniji, ZDENAC već dugi niz godina provodi program „Odgoj u solidarnosti“. On uključuje djecu svih životnih dobi gdje se kod njih nastoji razvijati duh solidarnosti prema drugima. Nastoji ih se osposobiti da prepoznaju potrebe drugih, slabijih i potrebitijih oko sebe. U našem slučaju ti potrebitiji su uglavnom starije i napuštene osobe koje su lošeg zdravstvenog stanja, nesposobne za rad i kojima je nužna pomoć. Jedanput mjesečno djeca ih posjećuju noseći im hranu i druge potrepštine.
U mjesecu studenom, skupa sa djecom osnovne i srednje škole, posjetili smo starije osobe u okolici misije te u udaljenoj Manavali gdje žive narodi plemena Masai. Za neke od njih, ovo je bio prvi izravan kontakt sa tim narodom koji je zbog specifičnog načina života i običaja daleko od tradicionalnog afričkog načina života. Prilikom svake posjete djeca imaju priliku čuti dosta korisnih savjeta od starijih osoba, a isto tako i vidjeti puno primjera darežljivosti.
Ovom prilikom mi se u sjećanje urezao jedan primjer gdje je starija baka želeći zahvaliti na našoj posjeti i hrani koju smo joj donijeli odmah posegla za jedinim što je imala u kući kako bi to podijelila sa nama. To su bile rajčice koje su joj vjerojatno darovane, jer novaca nema kako bi ih kupila.
Bez imalo razmišljanja počela je rukom tražiti (jer slabije vidi) oko sebe vrećicu u koju bi spremila darove za nas. Prva misao koja mi je prošla kroz glavu jeste: tko koga ovdje treba učiti solidarnosti i pomaganju bližnjima? Afrikanci imaju razvijen duh solidarnosti i pomaganja, međutim nemaju niti materijalnih, a ni novčanih sredstava da to i čine.
J.B.
