„Ne mogu ti reći koliko želim da se trudiš u svetoj molitvi, jer koliko je tijelu potrebna hrana, toliko molitva hrani i čuva tvoju dušu.“

Sv. Marija Krucifiksa

Molitva je uspostavljanje kontakta sa svevišnjim Bićem – Svemogućim Bogom. Ona je za čovjeka tako nešto prirodno, kao što su govor, disanje ili trzaj zaljubljenog srca. Molitva je iskrena želja duše, izgovorena ili neizgovorena, veza za koju nisu neophodne ni riječi ni misli. Može se moliti pogledom ili smiješkom, uzdahom ili kretnjom.

Zapravo, svaki naš tjelesni pokret može biti molitva. Molitva je sjedinjenost našeg duha s Božjim duhom i, kao takva, najvažnija sastavnica duhovnog života svake osobe koja promišlja vjeru u Boga.

Molitva treba biti bilo srca ali i promišljanje uma. Molitva koja je iz srca, a bez uma je poput jeke, ako se moli umom, a srce pri tomu ¨isključi¨ onda imamo ritual bez biti. Da bi molitva bila učinkovita ona treba biti promišljena i dvosmjerna, osoba govori Bogu ali i Bog njoj progovara.

U molitvi valja pitati Boga da On kaže, a da bi to mogli trebamo osluškivati. To uključuje nutarnju i vanjsku šutnju kao preduvjet da Boga možemo čuti, a isključuje oslanjanje na emocije, razmišljanje, ljudsku logiku, i svaki subjektivni doživljaj i osjećaj.

Razlog zašto Božju prisutnost ne doživljavamo jasnije je u tom, što smo previše navikli da sve pojave očekujemo izvana. A ovo dolazi iznutra. Toliko smo okrenuti vanjštini i pažljivi samo na vanjske dojmove, da nutarnje poticaje i glasove gotovo i ne razabiremo.

Zamišljamo, da bi se Bog za razgovor s nama trebao poslužiti stvarnim glasom, koji bismo mogli čuti izvana, ušima. A ako na neki način Božju prisutnost u sebi doživimo, držimo da smo to mi sami, i opet Boga ne prepoznamo. Ne uočavamo, da u središtu svoga bića nismo mi, nego netko Drugi. Naš vlastiti identitet je taj Drugi. Tek kad se u sebe okrenemo, bacamo se u Božji naručaj.

Važno je sve donijeti pred Boga u molitvi. Za dobru komunikaciju s Bogom potrebno je otvoriti svoje srce, biti spreman učiti, mijenjati se i slušati Božji glas.

Svaka molitva mora biti nutarnja, tj. izvirati iz srca i biti proživljena. Vanjska, odnosno izgovorena molitva samo treba biti odraz nutarnje pobožnosti .

Oblici molitve

Po svom obliku molitva može biti nutarnja (mislena) ili vanjska (usmena), pojedinačna ili skupna, Privatna ili službena (liturgijska), oblikovana (u formulama) ili slobodna, aktivna (kad mi više govorimo) ili pasivna (Bog više govori).

Vrste molitve

• Poklonstvena molitva - kad u molitvi dragog Boga, svoga Oca slavimo i klanjamo mu se.
• Zahvalna molitva - kad molitvom zahvaljujemo Ocu Nebeskom za primljena dobročinstva.
• Prozebna molitva - kad u molitvi prosimo nove darove, posebno za oproštenje grijeha i za druge milosti.
• Pomirbena molitva - kad u molitvi želimo popraviti mnoge uvrede koje smo svojim grijesima nanijeli Bogu.

Kako moliti osobnu molitvu?

1. Otvoriti se Božjoj prisutnosti koristeći maštu i osjećaje (zamisliti se da ste sa Isusom u Maslinskom vrtu, s učenicima oko Isusa…), možemo zapjevati pjesmu iz srca (Oče mi ti se klanjamo; Isuse volim te...)
2. Slavimo Gospodina i zahvaljujemo mu, tako podižemo svoje srce Bogu, tada će nas Duh osnažiti, osloboditi od naših okova, rastresenosti, umora. Postanimo svjesni svoje ništavilosti pred velikom i moćnom Božjom prisutnošću.
3. Potpuno predanje - Otvorimo se posve Gospodinu i skinimo sve maske, predajmo Mu sve izlijmo sve, dajmo mu sve što jesmo i imamo (obitelj novac posao bolesti).
4. Pokajanje - Gospodin ne prihvaća grijehe, a prihvaća grešnika. Stoga se pokajmo i tražimo oprost od Gospodina
5. Ozdravljenje - Osjetimo kako po nama teče Krv i Voda Koje izviru iz Njegovog srca i vjerujmo da smo ozdravljeni, da su uklonjeni uzroci naše bolesti, da je nestala tuga...
6. Iskustvo ispunjenja Duhom Svetim - Tražimo od Duha Svetoga da nas ispuni snagom i milošću, plodovima, darovima i karizmama, zapjevajmo Mu pjesmu, budimo potpuno otvoreni za djelovanje i pomazanje Duha Svetoga.
7. Slušajmo što nam Gospodin govori i budimo Mu poslušni. Možda će Isus tražiti da promijenimo svoje planove...

„Nije važnost u tome da puno mislimo nego da puno ljubimo. Tako nam molitva i vrijeme koje joj dajemo postaju ljubav.“ - sv. Terezija Avilska

Kakva treba biti molitva Zdenca?

Molitva Zdenca je, osobna i zajednička, povezanost s Bogom milosrđa.

Molitva u Zdencu je u znaku navještaja anđela Gabrijela Blaženoj Djevici Mariji, u smislu otvorenosti i prihvaćanju Božjeg plana i spremnosti ostaviti svoje dnevne i životne planove, umjesto njih prihvatiti Božji.

Na početku bilo osobne bilo zajedničke molitve, uvijek započeti sa kratkom stankom za ući u sebe i staviti se pred Lice dobrog Oca. Sabrati se.

Osobna se njeguje kroz molitvu dijaloga i druženja s Isusom Kristom u Duhu Svetom.

Prvenstveno, u osobnoj molitvi gradi se temeljno povjerenje u Božju prisutnost, i predanje sebe i svega, Njegovu očinskom vodstvu. Važno je da kod buđenja prva misao bude Bog. Taj dan sa svime što nosi, predati u Očeve ruke, da on sve vodi po svojoj svetoj Volji.

S tim predanjem, sviješću i smirenošću, planirati i prihvaćati dnevne situacije.

Osobna molitva preko dana izriče se s jednim zazivom dana. Po nadahnuću Duha, npr: Daj mi ljubavi Bože moj. Tvoj mir da donesem...

U počecima intenzivnijeg molitvenog nastojanja, dobro je šaptati molitveni zaziv. Malo po malo on postane uzdah, disanje duše. Stječe se vježbom ponavljanja i prisutnosti duha.

U Zdencu, euharistijsko klanjanje, drugi je kamen temeljac za rast u osobnom odnosu s Bogom, koji je postao Kruhom života. U klanjanju Misionari Milosrđa pretvaraju se u Isusa, koji je došao s neba za život svijeta. Biti pred Presvetim, gledati ga licem u Lice. Vježbati se u šutnji svih sjetila, misli i osjećaja.

Njegovati svijest da me Isus iz posvećene Hostije s ljubavlju gleda i Njegov pogled prodire poput sunca u sve predjele moje nutrine, koja je splet moje prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Predajem se njegovu pogledu.

Zdenac je povezan venama sveukupne molitve koju smo uzeli po preporuci Crkve i usvojili je za našu dnevnu hranu Bogom. Imamo raspored molitve koji nam omogućuje jedinstvo na način da u svem molitvenom bogoslužju sudjeluju svi Zdenčani i koji su vezani za Zdenac.

Zajednička molitva Zdenca je liturgijska, tj. koju Crkva preporuča. To su: sv. Misa, Božanski časoslov, zajednička klanjanja.

Ispovijed jednom mjesečno i duhovno vodstvo velika su pomoć na molitvenom putu.

Pobožnosti koje Crkva njeguje i promiče: Gospina krunica (sva četiri otajstva), zlatna krunica, devetnica sv. Mariji Krucifiksi.

Čitanje Biblije i drugih pobožnih tekstova, posebno životopisi svetaca, jako su korisni u davanju primjera i poticanju na molitvu.