Ljetna misijska škola ove godine bila je posebna. Nakon velike pauze zbog pandemije djeca su jedva dočekala da se sretnu, zagrle i započnu aktivnosti koje smo im pripremili. Druženja u Ljetnoj misijskoj školi u projektu Učim živjeti su posebna jer se okupljaju djeca iz raznih škola iz Dalmacije i kontinentalne Hrvatske. Vide se i borave zajedno samo na Ljetnoj misijskoj školi.

Molitva srca, sv. Misa i hodočašće bili su u središtu naših susreta. U svakom trenutku i na svakom kantunu bilo je vidljivo i sve je zračilo zajedništvom, radošću, zadovoljstvom. Mladost, žar, ljubav prema Kristu i jednih prema drugima nadilazila je i njima teške zadaće (dani bez mobitela, branje višanja, posluživanje, volontiranje kod bake Ane, čišćenje prostora). Učili smo ih da u svakoj osobi vide Isusa i da budu toliko pažljivi i ljubazni kao da se obraćaju njemu i rade za njega, ali i da je Isus u svakom od njih. Nevjerojatni su plodovi.

„Svi proživljavaju svoj križni put na različite načine, ali jedni druge moramo međusobno podupirati i pomoći si proći ga.“ Iva V., 6. razred

Igre su imale posebnu ulogu za njih. Dalmatinci su donijeli balote i učili igrati one koji to nisu znali. Organizirani su turniri, bilo je pobjednika i poraženih. Bilo je smijeha, veselja ali i suza zbog izgubljenih partija na balote. Ali iz svega toga učili smo živjeti. Učili smo podnositi poraz, ustati i truditi se sljedeći put biti bolji. U slobodno vrijeme bilo je vježbanja iako je sunce dobro zagrijalo.

A o izradi kruha, kvasca, zalijepljenim rukama punim brašna, pola kruha na rukama, pola na stolu.....životno iskustvo, o tome drugi put.

N.M.