Od samog početka projekta "Uči živjeti!", djeca uče o osobama treće životne dobi i načinu komuniciranja s njima. Neprestano govorimo o starijima i nemoćnima kojima je potrebna pomoć, ali i veselje. Upravo iz tog razloga, dogovorili smo s učenicima iz Srinjina da ćemo otići u posjet korisnicima doma za starije i nemoćne "Zlatne godine" u Žrnovnici.

Djeca su tu ideju odmah prihvatila i spremno prionula na učenje pjesme i recitacije s kojom bi se predstavili starijima. Zadnjih mjesec dana na svakom našem susretu uvježbavali smo govor predstavljanja, pjesmu i koreografiju te korizmenu recitaciju. Svaku kritiku, molbu i uputu djeca su pozorno slušala i primjenjivala, kako bi njihov nastup bio što bolji.

Od predanog uvježbavanja, nismo ni primijetili da nam se datum odlaska u Žrnovnicu prišuljao i došao pred vrata. Na posljednoj radionici (pred odlazak u dom), dogovorili smo detalje prijevoza i dolaska do doma te posljednji put pjevali i recitirali bez publike.

Mjesto susreta: Dom za starije i nemoćne "Zlatne godine", Žrnovnica

Vrijeme susreta: 16.00h

Roditelji su dovezli djecu pred dom gdje smo se, nakon okupljanja, pomolili i ponovili redoslijed programa. Tihim i pomalo nesigurnim korakom ušli smo u dvor gdje nas je dočekala jedna od njegovateljica i uputila nas u dnevni boravak gdje su nas s nestrpljenjem čekali korisnici doma. Na vratima smo susreli baku Zdravku koja je oduševljeno klicala što vidi toliko mladih koji su im došli u posjet. Lica baka su se ozarila kada su nas ugledale. Djeca su se posložila pred publiku kao mali vojnici i čekali svoj trenutak slave.

Sara, učenica 5. razreda, vodila je program. Predstavila je svoje kolege kao učenike OŠ Srinjine i članove udruge Zdenac. Objasnila je starijima što je Zdenac i s kojim ciljem je osnovan te je najavila pjesmu "Mi želimo uzdići Isusa" kao glavnu želju Zdenčana.

Do tada vidljiva trema kod djece je iščeznula jer je došlo vrijeme da zasjaju i pokažu što su naučili. Krenula je pjesma: "Mi želimo uzdići Isusa, visoko da cijeli svijet vidi Ga. Snaga je ime Njegovo, jedini put do neba...", a ručice su složno i spretno izvele koreografiju. Naravno, uslijedio je pljesak što je izazvalo osmijehe na dječjim licima i bili su spremni za nastavak.

Sara je potom najavila korizmenu recitaciju "Želiš li postiti?" jer se nalazimo u korizmi, vremenu promišljanja i promjena u životu kako bi dočekali najvažniji blagdan, Uskrs.

"Posti od neljubaznosti i budi susretljiv prema drugima i prema samom sebi...

Posti od gunđanja i nezadovoljstva.

Otvori oči za svoje dobro koje te okružuje i raduj mu se...."

Sa svakom rečenicom recitacije, stariji su kimali glavom i odobravali savjete koje su djeca izgovarala. Bili su sretni što ispred sebe vide mlade kako ponosno i odlučno zagovaraju post, dobrotu i solidarnost. Nagradili su djecu još jednim pljeskom i pokazali zadovoljstvo nastupom.

Nekolicina starijih je kasnila na druženje pa su izrazili želju da im ponovimo program jer su i oni žarko htjeli čuti što su im djeca pripremila. Iako pomalo smeteni zbog treme koja, zapravo, još uvijek nije u potpunosti nestala, djeca su pristala ponoviti nastup i još jednom pokazati svoje umijeće. Briljirali su i drugi put te zaslužili gromoglasni pljesak koji se prolomio boravkom doma "Zlatne godine".

Bake i djede bili su presretni što imaju djeca pored sebe te su odmah krenuli s pitanjima: "Kako se zovete? Koliko imate godina? U koji razred idete? Jeste li iz Srijana ili iz Srinjina?"

Djeca su na svako pitanje odgovarala glasno, razgovijetno i odlučno. Pomalo su se počeli opuštati jer su uvidjeli koliko su stariji dobronamjerni i željni društva.

Na stol smo izvadili kolače te su djeca, uz odobrenje starijih, pohrlila po slastice. No pokazali su veliko srce i pristojnost – naime, uzeli se kutije s kolačima te išli od jednog do drugog korisnika doma i nudili ih kiflicama, mađaricama, roladom... Ta gesta je posebice raznježila starije, koji nisu prestali naglašavati kako su nam djeca divna i dobra.

"Vidi se da su dobri učenici i dobra djeca" uskliknula je baka Ruža, koja nam je otkrila da je radila kao učiteljica što je zaintrigiralo djecu pa su se raspravljali koji je školski predmet težak (rapsrava nam je otkrila da su matematika i hrvatski pri samom vrhu) te koji je razred najteži.

Nažalost, ubrzo je došlo vrijeme rastanka - roditelji su već počeli pristizati po djecu. Korisnici doma su se rastužili što ih već moramo napustiti, ali izrazili su želju da im ponovno dođemo u posjet. Djeca su tu ideju objeručke prihvatila i vikala da će doći ponovno. Izašli su iz doma i zaputili se kući sa smješkom na licu i prepuni dojmova zbogovog nesvakidašnjeg susreta.

Dorja Bulog