Djeca iz projekta Uči živjeti!, volonteri i stariji na izletu u alkarski grad Sinj, svetište Gospe Sinjske i izletište Mustang, u Glavicama nedaleko od Sinja. Dan okupan suncem. Krenuli smo iz Splita u jutarnjim satima. Djeca pospana ali razigrana i radosna, otvorena novim spoznajama, novim prijateljstvima i danu u kojemu će učiti biti bolji ljudi.

Veliko HVALA, Zakladi Hrvatska za djecu, koja je svojom suradnjom sa Zdencem, omogućila djeci učiti životne vrijednosti, izići iz svojih stanova i kuća, dati svoje slobodno vrijeme starijima i zainteresirati se za njih, a ujedno rasti u mudrosti, solidarnosti i milosti.

Svi u alkarskom gradu, gdje se od kraja 18 - og stoljeća trčala alka – viteška igra. Posjetili smo svetište Gospe Sinjske. Fra Antonio Mravak ukratko nam je ispričao povijest Gospe Sinjske, slike, kao značenje njene prisutnosti žiteljima ovoga grada, nekad i danas. Osobno nam je svjedočio, njenu ulogu u njegovom životu danas. Podijelio je s nama najnovija čuda koja su izmoljena pred Gospinom slikom.

Ukazao je na detalje slike. Gospa sluša svaku osobu koja govori iz srca i iskreno. Vidljivo je njeno uho i pogled prema srcu.

Zajedno smo molili za s. Ljilju (trenutačno u Venezueli), djecu Venezuele i Zdenčeve volontere, koji su u velikoj humanitarnoj krizi, ali svim snagama se trude nahraniti što više djece i starijih. Molili smo za svoje obitelji i druge nama drage ljude u potrebi.

Došli smo na izletište Mustang u Glavicama. Brzinom munje djeca su napustila autobus. Uzdasi oduševljenja. Glasno su komentirali: „ Ajme konji, vidi koliki su, igralište, sjenice… zakon. Imamo i lopte za nogomet i odbojku i balote… a Emanuel i Stipe otišli na utakmicu…. a Hele i Tea da se moraju spremati za Vukovar. Poslat ćemo im slike da vide što propuštaju.“

Zauzeli smo stolove i odložili svoje stvari, a onda odmah na igralište. Zrinka, Dorja, Ana, Dragana i Blaža s djecom. Igre su počele: utrka s loptom među nogama; gusjenica s kolutom; brate spasi me; indijanski nogomet; prolaz; četiri elementa; razveži čvor; nogomet; odbojka; balote. Naravno, bilo je i pauze za ručak, koji je trajao vrlo kratko. Šteta je gubiti vrijeme na sjedenje i jelo.

Uslijedio je razgovor sa starijima. U tri sjenice smjestile su se po dvije starije osobe i petnaestak djece. Stariji su odgovarali na pitanja djece. Dijelili su s njima svoje životne situacije, na koje su bili jako ponosni. Pričali su i o neimaštini u svom djetinjstvu. Neki su odrasli na selu, a neki u gradu. Svjedočanstva su bila raznolika i poučna. U razgovoru su se zadržali duže od predviđenog. Zatim su ih stariji poslali u misiju, dali im zadatak. 10 minuta u tišini. U potpunoj tišini. Jer tamo možemo čuti sebe, svoje misli, jer u tišini možemo razgovarati s Bogom i osluškivati što nam On želi reći. Po svijestili su da je Bog uvijek s nama, da nas voli. Promatrali smo prirodu, osluškivali zvukove. Nakon deset minuta učinili smo osvrt na tišinu (je li im bilo teško izdržati tišinu, je li trajala dugo ili prekratko, kako su se osjećali? Mnogi su bili iznenađeni. Prvi puta u životu šutjeli su i osluškivali. To im je bilo vrijedno iskustvo kojeg će svakodnevno ponavljati (bar su se tako izjasnili). Neki od njih naglas su zahvalili Bogu za prirodu, trenutke tišine i sve ono što su u njoj doživjeli.

Konji su bili veliki, a djeca mala. Mnogi su se odmah izjasnili da oni neće jahati. Ali strah je nestao. Odvažili su se i pobijedili svoj strah. Osjećali su se kao pobjednici. „Više se ne bojim.“ Njihovo samopouzdanje je naraslo.

Balote su se igrale sa starijima i volonterima. Stariji su ipak bili iskusniji i pobijedili su. Djeca su teško prihvatila poraz. Ali dobili su pouku: nikad ne odustajati, potrebna je vježba, upornost i strpljivost. Ne samo za balote već u svakoj životnoj situaciji. Dogovoren je uzvratni meč.

Neumorna djeca na igralištu, nogomet, odbojka, dovikivanje…. Jako ih je veselilo što se volonteri i voditelji druže s njima i slušaju ih.

Kad se približilo vrijeme za odlazak, sve su ostavili uredno, a rečenica koju su neprestano ponavljali bila je: „Kad ćemo opet?“

Krenuli smo put Splita. Manji su izmoreni ali zadovoljni zaspali na svojim sjedalima, a veliki su pjevali sve do izlaska iz autobusa.

N.M.